Naše nezaboravno putovanje
Turske ulice su zapečaćene našim koracima.
Ovom rečenicom počinjemo našu stranu priče o nezaboravnom putovanju, priču o našoj maturalnoj ekskurziji. Ovo putovanje se spremalo mjesecima, ali nam je ostavilo predivne uspomene za cijeli život.
Osjećaj uzbuđenja pred sami polazak jednostavno se ne može opisati riječima. U petak, 16.9.2022. u 08:00 h, autobuska stanica je bila ispunjena euforičnim učenicima i brižnim roditeljima koji su došli da isprate svoju djecu na putovanje za pamćenje. Ne smijemo zaboraviti direktoricu i našu razrednicu Tanju koja je došla da nas isprati sa kolačima.
Put do Turske je bio naporan, ali istovremeno i predivan. Puno priče, pjevanja, provjeravanja koliko još do Turske i najmanje spavanja. U tom autobusu su se sklopila nova prijateljstva, poznanstva i možda nove ljubavi. Mnogo predrasuda o nekim osobama je palo u vodu, mnogo neočekivanih tema se pokretalo i svi smo djelovali sretni, iako smo bili jako umorni.
Posjetili smo predivna mjesta u Istanbulu, Bursi i Ayvaliku. Unatoč umoru, nismo odustali ni od jedne aktivnosti, željeli smo iskoristiti svaki trenutak.
Kada smo stigli u Istanbul, malo smo se odmorili i krenuli u zajedničku šetnju i upoznavanje sa gradom koji nas je ostavio bez daha. Imali smo osjećaj da u tom višemilionskom gradu svi žure kao da uvijek negdje kasne. Ulični prodavači i cjenkanje sa njima, miris kestenja, ulična vreva i nasuprot toga, nevjerovatan mir kad počne odjekivati ezan sa svih istanbulskih džamija je nešto što će zauvijek biti urezano u našem pamćenju.
Drugi dan je bio obilježen krstarenjem Bosforom, jednim magičnim iskustvom. Nakon toga smo otišli do Plave džamije i Aja Sofije o kojima smo toliko slušali, ali vidjeti ih uživo je zaista nešto posebno.
Najposebniji dio dana bilo je predvečerje. Nakon što bismo se svi okupili u hotelu, odlazili smo od sobe do sobe i jedni drugima prepričavali naše doživljaje toga dana. Onda bismo se svi zajedno spremali za izlazak. Jedni drugima peglali odjeću, posuđivali stvari. Postali smo kao jedna velika porodica.
Idući dan smo krenuli prema Ayvaliku. Vožnja je trajala dugo, ali se isplatilo kada smo stigli u Kalif hotel i osjetili miris mora. U Ayvaliku su nam najveći utisak ostavili predivna plaža, pijesak i neizostavni Rio beach bar. Naredna dva dana smo proveli na plaži družeći se i upoznavajući se i sa učenicima drugih škola koje su bile sa nama. Posljednji dan u Ayvaliku je bio propraćen gužvom na recepciji, morem kofera i našim umornim, ali zadovoljnim izrazima lica.
Kako kažu ljudi, svemu što je lijepo dođe kraj. Atmosfera u autobusu je bila pomalo i depresivna. Svi su bili uspavani, kako od umora, tako i od žala što se ovom iskustvu bliži kraj. Na ulazu u Mostar pustili smo muziku na najjače i iz petnih žila pjevali sa osmijehom na licu. U tom trenutku u glavi su se vrtjele sve slike unazad osam dana.
Sad, kad su se već evo slegli utisci, možemo reći da je ovo definitivno najljepše iskustvo u životu i najbolje provedenih osam dana sa najdražim osobama.
Za čitavo putovanje najveće zahvale dugujemo našim profesorima Šejli Isić, Sabini Dumpor i Nedžadu Dedoviću kojima nije bilo lahko trpjeti naše nestašluke, ljubavne probleme, emocije… I oni su dio naših uspomena i avanture koju ćemo pamtiti cijeli život.
I ne, nismo vam pisale o svemu, jer, neke stvari koje se dese u Turskoj, ostaju u Turskoj...
Hana Rizvanović, Đana Šipković i Medina Brajević