Nijedan novi oblik pohranjivanja podataka ne može zamijeniti osjećaj knjige u rukama. Naš san koji držimo u ruci. Savremeno doba diktira pravila prema kojima kompjuter zamjenjuje priče koje smo slušali od naših nena, deda, mame ili babe..Ipak je književnost jedna od najstarijih ljudskih zanimanja, stara koliko i čovjek sam. Čovjek otkako postoji, hrani se, čezne za ljubavlju i pripovijeda. Sve ostalo je došlo kasnije, kao dopuna ovim esencijalnim radnjama bez kojih čovjek ne bi bio ono što jest.Knjige su gomilano blago svijeta, dostojno naslijeđe generacija i naroda.

„Oh, kako je dobro biti među ljudima koji čitaju knjige”, reče jednom jedan pjesnik.Književnost nas osposobljava za slobodu i donosi nešto bitnije od puke koristi. Nosi nam znanje, sa kojim ćemo lakše prebroditi ovu modru rijeku, ovaj život, znanje o smislu, razlogu, svrsi. Znanje koje pomaže u razumjevanju drugog i drugačijeg, i spoznavanja sebe samog.U današnjici, ljudi se sve manje posvećuju sebi, i svom duhovnom napretku. Ako se ne budemo družili sa knjigom, naše će riječi izgubiti ljepotu.Danas je čudno čitati. Uistinu, mladi to smatraju gubitkom vremena. Kasnije u životu žale zato što nisu pročitali knjige za koje u toj životnoj dobi više nemaju vremena. Za ljubav prema knjizi potrebno je njegovati naviku čitanja. Čitanjem stvaramo svoj svijet, budimo maštu i potičemo kreativno razmišljanje. Što je jednako važno, odmičemo se od trivijalnih stvari, koje zaglupljuju i čine naš život depresivnim, monotonim...

Većina nas neće imati prilike da mnogo putuje po svijetu, ali zahvaljujući čitanju naći ćemo se u raznim svjetovima, tako dalekim i nepoznatim. Upoznat ćemo razne zemlje, gradove i ljude, njihove dobre i loše strane, drugačiju kulturu i tradiciju, i tako saznati mnogo o životu. Kroz razna iskustva drugih, koja čitajući pospremamo u svoju podsvijest, pripremamo se na zamke koje nas sigurno u budućnosti čekaju.

Provodeći vrijeme uz televiziju ili društvene mreže, gdje nam se servira uglavnom gotova slika uz kompletan vizualni doživljaj, ne ostaje mnogo praznog prostora za maštanje, razmišljanje, sanjarenje… Mozak ne radi u punom pogonu, za razliku od čitanja, gdje mozak oživljava različite slike s oblicima, bojama i zvukovima, tj. uvježbava i trenira svoje sposobnosti.Neizrečeno, umotano u stilske figure, sadrži puno više informacija od izrečenoga.

Ne uklanja književnost bol iz ruke, ali podsjeća koliko je lijepo, dobro i važno imati ruku sposobnu da osjeća bol, jer je bol neotuđiva osobina života.

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. aprila svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. godine umrli Miquel de Cervantes i William Shakespeare. UN-ova organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu UNESCO, obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava uz pomoć brojnih izdavača, knjižara, učitelja i stručnjaka za komunikacije. UNESCO želi svakoga, a posebno mlade, potaknuti na čitanje te promicati izdavaštvo i zaštitu intelektualnog vlasništva putem zaštite autorskih prava. Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava donesena je na Općoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine.

Ove godine, Krijesnice su knjiga koju smo odabrali da bude u našem fokusu. Ova knjiga je posvećena osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju. Glavni cilj ove knjige je podizanje nivoa svijesti društva o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te razbijanje predrasuda i stereotipa o toj populaciji.

Autorice ove knjige su: Andrea Soldo, Anđelka Franjičić, Antea Bagarić, Azra Grizović, Iva-Ines Pavlović, Marina Papić, Marija-Zorka Vasilj.

Knjiga sadrži 91 priču prožetu crtežima djece s teškoćama u razvoju, raspoređenu u osam poglavlja. Autori priča su osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji, braća i sestre te ostali ljudi koji su dio njihovih života. T su i priče ovih 7 studentica koje su uređivale knjigu. Čitajući knjigu uviđamo kolika je ustvari potreba rušenja svih oblika diskriminacije, etiketiranja i neprihvatanja drugog i drugačijeg.Iako prvobitna ideja za knjigu pripada studenticama, knjiga sadrži životne priče 88 ljudi iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, pa su svi oni autori ove unikatne knjige.Na njoj je radila čitava vojska ljudi od autora priča, sponzora, recenzenata i izdavača, grafičara te centara i udruženja koji su dopustili da crteži djece budu u knjizi.Neobičan naziv knjige - Krijesnice ima svoje utemeljenje u jednoj legendi. Naime, legenda kaže da kada sanjamo krijesnice, to znači da ćemo otkriti nešto važno. Pa ako je tako, onda po toj legendi ova knjiga otkriva puno krijesnica koje imaju o mnogo čemu pričati i koje će svojom pričom osvjetljavati puteve razumijevanja, prihvatanja i empatije.

U knjizi se pored autorskih priča nalazi i bonton ponašanja prema osobama s invaliditetom, a kako naglašavaju u opisu Facebook stranice: "Ova knjiga je jedan potpuno drugačiji svijet, stvaran životnim pričama osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i osoba koje su dio njihova života. Ovaj svijet govori o prihvatanju i razumijevanju, empatiji i različitosti."

Ova knjiga treba da nam podigne nivo svijesti o osobama s invaliditetom i teškoćama u razvoju.Neke procjene ukazuju da 6,5 posto djece u starosti od dvije do devet godina u Bosni i Hercegovini ima neku vrstu invaliditeta. Oni su jedna od najmarginalizovanih i isključenih grupa u Bosni i Hercegovini. Kvalitet usluga u Bosni i Hercegovini generalno nije adekvatan za potrebe djece sa smetnjama u razvoju, posebno u oblasti zdravstva i obrazovanja.

Jedna od glavnih prepreka u Bosni i Hercegovini koja utiče na sposobnost djece sa poteškoćama u razvoju da dobiju adekvatne usluge je društvena stigmatizacija i diskriminacija. Oni su u opasnosti i često trpe nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje.Nalaze u posebnim ustanovama, što dodatno negativno utiče na njihovo puno, djelotvorno učešće u društvu.

Vijest o tome da je dijete rođeno ili je steklo teškoću u razvoju dugoročno mijenja cjelokupni život porodice.  Različita istraživanja su pokazala da pravovremeno savjetovanje i pružanje informacija o prirodi djetetovih poteškoća i načinima njihova uklanjanja kao i općenito edukacija, u znatnoj mjeri reduciraju roditeljske brige i stres te im pomažu u procesu prilagodbe na odgoj djeteta.

Nadati se da će ova knjiga pojačati zanimanje za ovu populaciju svih nadležnih institucija, a i svih ljudi uopće, kako bi ove osobe dobile ravnopravan status sa drugim.

Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo.

Postoje gora zlodjela od paljenja knjiga. Jedno od njih je ne čitati knjige. Da uništite kulturu, ne morate spaliti knjige. Dovoljno je da ih ljudi prestanu čitati…

Jasmin Macić