Tokom mjeseca oktobra bili smo svjedoci nastajanja bosanskog kutka, divanhane u srcu naše škole. Vrijedne ruke naših đaka: Amre Tipura, Sarah Sarić, Ezane Crnomerović, Kenana Bjelavca, Ene Alić, Anisa Nožića, Samre Čusto, Maida Mutilovića, Amine Čolakhodžić, Hane Kara, Alde Tucaković, Ene Žetica i mnogih durgih, te profesorica Lejle Juklo i Amne Sefo, vezle su najljepši kolorit naše burne historije, muzičke, jezičke i književne baštine... Vezle su i pokazale da naša djeca nisu samo internetska generacija, djeca bez vizije... oni su mnogo, mnogo više od toga, ako su vođena pravim putevima!
Školska ostava iz dana u dan postajala je mjesto okupljanja, mjesto gdje se rađaju ideje, ostvaruju vizije...
Napravili smo moderno – tradicionalnu bosansku sečiju, nabavili bosanski ćilim, napravili stoliće, police, starobosanske muzičke instrumente, ukrasili zidove kreativnim panoima i napravili, kako reče naš prijatelj iz Istanbula, “muzej u srcu škole”!
Iza profesora je težak period, ali i jedan od najljepših u toku školske godine, period kada sve ono što učimo, njegujemo i znamo o maternjem jeziku, književnosti, historiji, baštini i domovini bljesne u najljepšem svjetlu. Bljesne i vrati vjeru u život, u budućnost, u našu djecu! Podsjeti nas zašto je naš poziv među najplemenitijim! Nadoknadi neprospavane noći, mnoooooge utrošene sate slobodnog vremena...jer nas gledaju oni - djeca, naša djeca, naša budućnost, snaga, motivacija, jedina satisfakcija!
Jer na kraju dobijemo njihove riječi zahvale.
Jer na kraju, kada pogledamo njihove fotografije, kreativnost i volju svojih kolega, pomislimo: "Bravo, prekrasna ideja!", "Još bolje ćemo uraditi i dogodine!", "Kako su ovo djeca lijepo smislila!", i do ganuća, do suza shvatimo da imamo tu privilegiju da radimo s djecom, da imamo privilegiju da u različitosti vidimo ljepotu, da iz Bosne i Hercegvine crpimo najljepše i da smo mi ti kojima je duša puna, srce veliko!
Zaista su djeca naša budućnost! Naša krila. Trudimo se da im budemo čvrsto korijenje, koje će ih bodriti i štititi prilikom leta, uz jasnu poruku da u nama prije svega imaju prijatelje, pa tek onda učitelje.
Iskrene čestitke i veliko hvala svima koji su učestvovali u realizaciji projekta i skidali paučinu s historije i istine, koji su u ovom projektu prepoznali ljepotu i vrijednost, i u jezičkoj i književnoj baštini, domovini prepoznali tu nepresušnu seharu neprocjenjivog blaga.
Upoznajimo našu tradiciju. Njegujmo je. Ne težimo onome što nismo.
Istaknimo ono što jesmo!
Budimo ponosni!
I volimo našu djecu!
Lejla Juklo
