Čitanje produžava život

                                                                                                                                Umberto Eco

Istina je da kada se ništa ne dešava kažemo da vrijeme ne prolazi, a da, kada smo proveli zanosne sate ili dane, kažemo da je vrijeme proletjelo za tren. Ali, to nam se dešava samo kada smo “unutar” dosade ili uzbuđenja.

Nastojte sada da ponovo razmislite o nekom dosadnom danu ili nedjelji koje ste proveli neko vrijeme prije toga. Sjećat ćete ih se jako malo, i ti sati ili ti dani, svi podjednaki, obrazovat će u vašem sjećanju veoma sužen prostor.

Postoje ljudi koji, došavši do kraja života i pošto su svakog dana činili iste stvari, pogledaju unazad i učini im se kao da nisu ni bili na ovome svijetu. Sve je tako brzo proteklo.

Pomislite, naprotiv, na dan ili nedjelju u kojima vam se dogodilo mnoštvo stvari. Jedna za drugom, sve uzbudljive (bilo da su to radosti ili neprijatnosti, pa i bol), sjećat ćete se punih sati i dana, imat ćete utisak da ste mnogo živjeli.

Zajedno sa sjećanjima

Ja vjerujem da je to jedan od razloga zbog kojih su se ljudi oduvijek posvećivali rekonstruiranju prošlosti, bilo kroz usta starih koji su pričali oko ognjišta, ili kroz priče zapisane u knjigama.

Neko ko zajedno sa svojim sjećanjima ima i sjećanje na dan kada je ubijen Julije Cezar, ili kada se odigrala bitka na Vaterlou, sjeća se više stvari od nekoga ko ne zna ništa o onome što se desilo drugima. Ja među svojim uspomenama imam i neke veoma uzbudljive događaje koji se nisu desili meni, već mom ocu, ili mojoj majci, ili mojoj baki, koji su mi ih ispričali (često više i više puta, avaj) tako da su postali dio mog ličnog sjećanja. Sjećajući se više, to je kao da sam živio duže.

Mislim da je to dobar razlog da se knjige čitaju, nezavisno od drugih razloga, estetskih ili vaspitnih. Naravno, ako se čita iz obaveze (kao što se ponekad dešava u školi), iskustvo je dosadno. Ali, drugačije je ako se čita iz strasti.

Jednom je veliki izdavač Valentino Bompijani rekao: “Čovjek koji čita vrijedi za dvojicu”. Ova izreka može da se shvata tako da je onaj koji čita obrazovaniji? I, znajući više, postiže više uspjeha u životu. Ali jako dobro znamo da ponekad ima uspjeha i neko ko vrijedi pola čovjeka, a nikad nije ništa pročitao.

Ne, ne treba čitati zbog uspjeha, već zato da bi se duže živjelo.

U djetinjstvu su mi se dešavale, kao svima, tolike stvari. Bio sam i bombardovan i uvjeravam vas da čak i uspomena na mnoge noći provedene u protivavionskom skloništu, dok su se iznad glave čule eksplozije, a djeca se ipak igrala, predstavlja uzbudljivi dio moje prošlosti. To što sam imao veoma dugo i puno djetinjstvo dugujem tome što je puno uspomena koje sam ukrao drugima; ukrao sam ih Sandokanu i ostalima koji su u svom “prahu” jezdili malajskim morima, D’Artanjanu dok se ogledao u dvoboju sa baronom De Vinterom. Čovjeku s maskom koji je izgubljeno progonio Dijanu Palmer, pa čak i Rencu i Luciju u bjekstvu po jezeru Di Komo.

Da, jer onaj višak života koji se osvaja čitanjem ne pravi razliku između velikih umjetničkih djela i zabavne literature. Dio mog života čine i stepenice u Odesi iz “Krstarice Potemkin” i jurnjave diližansom viđene u najbjednijim vesternima (iako mi je onaj iz “Crvenih sjenki” omogućio da živim mnogo duže nego mnogi iz druge ruke). Ali dio mog života u osnovi čine i neromaneskna zbivanja. Priče o dinosaurima, način na koji je madam Kiri otkrila radijum, neka hiljadugodišnja pitanja svijeta, života, smrti.

Put zrelosti

Bilo kako bilo, ne dopustite da vas ucjenjuju oni koji vam kažu da treba čitati samo važne knjige. Imam jake i sjajne uspomene na možda budalaste knjige, ali knjige koje su me uzbuđenjem hranile duga poslijepodneva.

Veoma sam zahvalan svima koji su mi, pišući za mene, udijelili toliko dug život da ne uspijevam da ga se odjednom sjetim čitavog, te moram da ga se sjećam na rate. Zbog toga se nadam da ću živjeti dugo da bih se sjetio svega onoga što su mi pričali.

Možda se, kada je čovek jako mlad, ne misli da vrijedi truda živjeti dugo, ali vas uvjeravam da zalaženjem u godine (već poslije tridesetih i četrdesetih) živjeti duže nije stvar za odbacivanje. Pa je, stoga, čitati osiguranje, ne kažem za starost, već za zrelost koja neće izostati.

Na stranu sadašnje zabavljanje. Ako je svaka televizijska emisija jednaka onoj iz prethodne sedmice, svaka knjiga, čak i najgluplja, različita je od one druge.

                                  (Tekst se nalazi u svesci “Zanos posjedovanja knjiga” koju dobijaju svi milanski maturanti)    

Zašto je dobro čitati?

Omogućava cjeloživotno učenje

Čitanje stimuliše mozak da lakše usvaja i procesuira nove informacije.

Povećava kreativnost

Kada su edukatori na Obafemi Awolowo University u nastavu uveli edukativne stripove, primjetili su da slika u kombinaciji s riječima djeluje stimulativnije na učenike od same slike na stranici knjige. Benefit koji proizlazi iz čitanja stripova obično se zanemaruje, a stripovi zapravo povećavaju kreativnost – kvalitetu potrebnu za rješavanje logičnih i apstraktnih problema.

Elokventnost

Ljudi koji vole čitati imaju bogatiji vokabular od ljudi koji ne čitaju. Bolji vokabular ne podrazumijeva bolje komunikacijske vještine, ali bogatstvo vokabulara povećava se proporcionalno čitanju literature i doprinosi bržem razumijevanju konteksta.

Bolji rezultati na ispitima

Neki učenici očito ne postižu dobre rezultate na pismenim ispitima unatoč svojim sposobnostima. Ipak, istraživanja pokazuju da postoji veza između ljubavi prema knjigama i boljih rezultata na pismenim ispitima iz područja društvenih nauka.

Smanjuje stres

Studija koja je 2009. provedena na University of Sussex dokazala je da je čitanje knjiga jedan od najefikasnijih načina za smirenje. Barem pola sata čitanja dnevno pruža optimalnu relaksaciju.