Oglasna tabla

: Ремонт ноутбуков hp pavilion. Ремонт ноутбуков hp своими руками. Ремонт клавиатуры ноутбука hp. Сервисный центр samsung ремонт планшетов. Быстрый ремонт планшетов samsung. Ремонт планшетов samsung galaxy tab. Штукатурка стен своими руками. Качественная венецианская штукатурка своими руками. Наружная штукатурка своими руками.
Смартфон samsung galaxy отзывы. Хороший обзор смартфонов samsung galaxy. Смартфон samsung galaxy ace 2. Горнолыжные курорты италии отзывы. Лучшие горнолыжные курорты италии. Горнолыжные курорты италии фото. Лазерная коррекция зрения. Качественная коррекция зрения стоимость. Операция по коррекции зрения. Язык программирования python. Учим python быстро. Весь язык python с нуля. Лечение сетчатки глаза. Нервный тик глаза лечение. Болезни глаз лечение.
petak, 27 April 2018 23:44

Amina Sultić dobila nagradu za literarni rad!

Fond memorijala i Centar Litteratus Sarajevo povodom obilježavanja 21. godišnjice osnivanja Fonda memorijala raspisali su konkurs za najbolje literarne radove o temi: „Heroji oslobodilačkog rata 1992- 1995. godine”.

Među brojnim pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine koji su dali svoj doprinos u oslobodilačkoj borbi veliki broj njih je dobio odlikovanja i priznanja, a samo njih devet je odlikovano Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Naši heroji su: Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur, Hajrudin Mešić, Safet Zajko, Enver Šehović, Adil Bešić, Nesib Malkić i Safet Hadžić.

 

Nakon evaluacije i valorizacije velikog broja pristiglih radova, stručna komisija izabrala je deset najboljih u obje kategorije (osnovne i srednje škole).

 

Srednje škole

 

1. Ehlimana Alihodžić- Gimnazija “Rizah Odžekčić”, Zavidovići
2. Amer Turković – Druga gimnazija Sarajevo
3. Kanita Čakalović- Gimnazija Visoko,
– Dženita Ribo – Mješovita srednja tehnička škola Travnik i
– Danira Muminović – Gimnazija Edhem Mulabdić (dijele treće mjesto)
4. Erdal Brutus – Srednja škola za okoliš i drvni dizajn Sarajevo
5. Medina Jašarević – MSŠ Travnik – Gimnazija
6. Nidžara Varaki – Prva gimnazija Sarajevo
7. Amina Sultić – Srednja medicinska škola Mostar
8. Ajla Kurbagić – Srednjoškolski centar Vogošća

 

Proglašenje pobjednika i uručivanje nagrada upriličeno je u petak, 27. aprila, 2018. godine u Multimedijalnom centru Memorijalnog kompleksa Kovači.


Ovom prilikom odata je počast i poklonjena je hatma-dova šehidima i poginulim borcima Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. Također, upriličen je kulturni program kada je našoj Amini uručena nagrada.

Također, istog dana za poginule branioce Armije i MUP-a R BiH katoličke vjeroispovijesti održana je Misa zadušnica u katedrali Srca Isusova, a za poginule borce pravoslavne vjeroispovijesti održan je Parastos u Sabornoj crkvi.

 

Čestitamo našoj Amini na osvojenoj nagradi i želimo joj mnogo sreće u daljem radu, ostvarivanju svojih ambicija i snova!

 

U nastavku pročitajte nagrađeni rad.

 

 

"Ako Bog da bit će naša BiH!"

 

Izet Nanić

 

Š

ta je to sloboda? Da li svi mi percipiramo slobodu na isti način ili možda svi imamo različitu viziju iste? Ne znam. Za mene, sloboda je sve. Sloboda je razgovarati, iznositi svoje mišljenje i stavove bez straha da će to na nas loše uticati. Sloboda je i kretati se, kao i sjediti u bašti i slušati pjev ptica u proljeće. Sloboda nema oblik, veličinu ni miris. Iako je sloboda pravo svakog naroda, svakog pojedinca bez iznimke, neki su svoju slobodu morali skupo platiti. Narodu Bosne i Hercegovine dugo vremena su neprijatelji nasilu pokušavali da otmu slobodu, mir, zemlju koju vole, koju ljube! Naravno, mislim na rat. O, taj mračni, strašni rat! Pomislih koliko su hrabri ljudi tada bili. Koliko su bola i patnje preživjeli, a nisu se predavali. Bili su istrajni u tome da sačuvaju dostojanstvo, slobodu, svoju državu te jednakost svih naroda koji u njoj žive. Volja za svim tim bila je jača od svake granate, metka ili bombe. Svojim tijelima i dušama branili su svaki kamenčić svoje voljene Bosne i Hercegovine te sve one koji u njoj žive i smatraju je svojom. Pomislila sam na one koji su se u tom bolu i patnji, u tom mraku i drhtaju posebno istakli. A o kome drugom da pričam nego o njima? Koga drugog da spomenem nego njih? Kako ne spomenuti Safeta Zajku, koji je svoj život dao za Sarajevo? Za isto ovo Sarajevo koje nas i dan – danas ostavlja bez daha svojom ljepotom i duhom. Ili Crnog labuda, koji je bio zaslužan za jednu od prvih pobjeda Armije nad agresorima u Tuzli? Kako se ne sjetiti:

Hajre Mešića,

Adila Bešića,

Safeta Hodžića,

Envera Šehovića,

Nesiba Malkića te naravno Izeta Nanića?

Heroja, borca, velikog vjernika, čovjeka koji je u borbi uvijek bio prvi! Nosio je nadimak Igman, zbog svog sna o prelasku preko Igmana u Sarajevo koje je pod opsadom. Zar to ne govori dovoljno o njegovoj veličini? Zar to ne govori koliki je borac bio? Zapravo mislim da u našem rječniku ne postoji riječ koja će opisati Izeta i njegovu hrabrost, neopisivu želju za slobodom njegovog naroda, a i njega samog. Međutim, meni, kao osobi koja živi u gradu na Neretvi, Mostaru, u gradu koji diše i živi sa svojim stanovnicima, jedno ime je posebno upečatljivo.

Midhat Hujdur.

KOMANDANT Hujka.

Simbol snage i volje za životom. Za pravdom. Za slobodom. Njegova hrabrost i energija kojom je odisao, na njegove saborce djelovala je terapeutski. U najtežim trenucima, on je vjerovao u pobjedu. Dao se cijelim svojim bićem za svoj Mostar. Svoj Mostar. Za svoje sugrađane i saborce. Za svoju suprugu Ramizu, svoje kćerke Elvinu, Editu i Enitu. Iako su neprijatelji razorili njegov grad, nisu razorili i njegovo srce koje je neumorno tražilo izlaz iz te situacije u kojoj se Mostar našao. Bio je od onih koji žive u trenutku, odlučan i nadasve plemenit. Čudno je to. Čudno, ali mislim da je Onaj gore odredio da se Hujka rodi i živi baš u to vrijeme kada je svom narodu najviše i trebao. On i njegovi saborci, branili su neumorno ovaj grad. Krvave bitke vodili su sve dok nije isplanirana akcija deblokade, koja je trebala početi u rano jutro 30. juna 1993. godine. Hujka je vjerovao da će mostarski borci i sa jako malo municije poraziti neprijatelja. Njihova nada bila je jača od oštrice mača, oštrog mača, a udaranje njihovih srca zaglušilo je zvuk topova i granata. Tada nisu bili svjesni, ali baš ti mostarski borci, čistog srca i savjesti, pisali su historiju. To je bila bitka za grad! Za njih! Za mir! To je za njih bila bitka života. Kao i za Midhata.

Ni tada nije dozvolio da njegovi saborci budu bez njega, te je i tada, u trenucima kada sve gori, potapa se i nestaje, bio uz njih. Silovito se trudio osloboditi Sjeverni logor. Tada, u žaru borbe, dok su padale granate koje su parale ne samo njihove uši nego i njihove duše, dok se prolilo toliko krvi da bi i kamen zaplakao, jedna od granata ispaljena sa neprijateljskih položaja usmrtila je Midhata. Opet imam čudnu misao, ali mislim da ga je Onaj gore uzeo jer je bio oličenje plemenitosti, dobrote i hrabrosti. Uzeo ga je jer uvijek bira samo one najbolje. Hrabre.

Čista srca.

Dok je svijeta i vijeka, generacije i generacije pamtit će tog čovjeka koji nam je podario slobodu, mir, te sačuvao državu.

Dok je svijeta i vijeka pričat će se o hrabrosti Midhata Hujdura, koja je neizmjerna.

Dok je svijeta i vijeka mladima će biti uzor u svemu.

A ja?

Ja svaki dan koračam putevima koje je on oslobodio.

Opet mi fali riječi da opišem koliko sam ponosna što živim baš ovdje, jer znam da je neko dao život da bih ja sada slobodno hodala gradom i upijala sve njegove ljepote. Svaki put kad prolazim kroz Stari grad i vidim grafit posvećen našem komandantu koji govori o tome da su svi dali nešto, ali da je neko dao sve, sjetim se da je on dao baš to, sve. Svoj život, srce i dušu. Nije žalio ništa za svoj grad. Za svoj narod. Moje srce tada bude puno. Nastavim da hodam ispunjena nekim posebnim osjećajem, nekim sjajem i ljepotom. Dok sam živa pričat ću, kako o njemu, tako o svim drugim herojima koji su dali život za moju Bosnu i Hercegovinu, tako i o Hujki, koji je uvijek bio, te uvijek će biti posebna priča. Živiš, komandante, živiš! Danas, nakon mnogo zla i prolivene krvi, živimo u slobodi za koju su svi oni živote dali, te moramo znati da nam je obaveza čuvati ono što su nam naši heroji u amanet ostavili, a to je naša domovina. Moramo znati da je ona samo naša, te da je samo mi možemo sačuvati. Moramo cijeniti našu slobodu, mir i ljepote naše Bosne i Hercegovine. Imamo obavezu u miru izgraditi jednu savremenu i demokratsku državu, za nas, našu djecu, unuke i sve one koji Bosnu i Hercegovinu smatraju ili će smatrati svojom. Moramo. Za nas. Za naše heroje. Za slobodu i mir. Dužni smo. Neka vam je vječni rahmet.

 

                                                                                                           Amina Sultić, II"a"

© 2013 Srednja medicinska škola - Mostar.
Design by grizovic.com